Bosanska buša

buša-govedo

Bosanska buša ili kako se ranije u nekim krajevima nazivala Domarac, je balkansko, kratkorožno, primitivno goveda (Bos brachyceros europeus). Osim u Bosni i Hercegovini, buša se još uzgaja u Albaniji, Srbiji, Hrvatskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Makedoniji, Kosovu.

Međutim,uvođenjem specijalizovanih rasa izgubio se interes za gajenje buše prvenstveno zbog izuzetno malih proizvodnih karakteristika. Nekad je skoro svaka kuća na selu širom BiH imala bušu. Danas, rijetko koja, a veća stada su samo na dvije farme. U Širokom Brijegu i na Manjači, gdje je svega tridesetak grla. Koliko tačno ovih goveda ima u BiH, nije poznato.

Izgled

Obzirom na uzrast, buša je u odnosu na europske plemenite pasmine, sitno govedo. Ona spada u skupinu jednobojnih goveda. Nalazimo smeđe, sive, crne, žućkasto-crvene i plave buše.  Pri čemu na određenim lokalitetima dominiraju pojedini varijeteti pa se govori o sojevima. Tako je crni soj rasprostranjen u Makedoniji, crveni soj na Kosovu, sivi soj u Bosni i Hercegovini, plavi soj u Polimlju.

Glava buše je mala, duguljasta sa kratkim i tankim rogovima. Vrat je dug,pljosnat i slabo vezan s grebenom. Leđa su srednje dužine, i slabo mišićava. Vime je kratko, plitko, malo, ali ima pravilan oblik. Prednje noge imaju pravilan stav, a stražnje u većini slučajeva “iksast” (kravlji) stav nogu. Papci su čvrsti i tamno pigmentirani. Koža je elastična, tanka i mehka, ali ima i znatan broj grla sa grubom i debelom kožom.

Proizvodne karakteristike

Po proizvodnom tipu, buša spada u kombinovane rase goveda  kao mliječno-tovno-radni tip. Tjelesna masa odraslih buša kreće se od 150- 300 kg, a ima primjera gdje dostignu težinu i preko 320 kg. Telad su prosječne tjelesne mase 12-20 kg, sa trideset dana 30 kg, sa šest mjeseci 80-90 kg, a junad sa 1 godinom 100-150 kg. Kod krava život prosječno traje 10-12 godina i za to vrijeme otele 8-10 teladi. Bikovi počinju da se koriste za priplod u uzrastu od 18 mjeseci i obično se koriste 7-8 godina.

Tovna sposobnost buše je, zbog kasne dozrelosti i nedovoljne ishrane koncentratima i kvalitetnim sjenom, dosta skromna. Randman ili udio čistog mesa nakon klanja se kreće u prosjeku kod krava 41,5%, a kod volova 45,5%, kod utovljenih bikova randman se kreće od 52-55 %.

Mliječnost buše je relativno niska, uglavnom, zbog slabe ishrane, prosječna mliječnost je relativna i kreće se u rasponu od 1.000 – 2.000 litara po laktaciji, sa oko 4 % mliječne masti. Međutim, utvrđeno je da se količina dobijenog mlijeka može, obilnijom ishranom koncentratima i lucerkinim sijenom, znatno poboljšati i čak udvostručiti. Ova pojava nam govori da buša ima genetski potencijal za mnogo veću proizvodnju mlijeka.

Čvrsta je, žilava i otporna na bolesti, pa je idealno govedo za ekstenzivan uzgoj u krajevima siromašnima pašom. Ona vrlo rijetko oboljeva od tuberkuloze i znatno je otpornija od plemenitih pasmina goveda na bolesti: antraks, šuštavac, slinavku i šap, itd.

Zaljubljenici u ovo govedo tvrde: nipošto se ne može reći da je buša neekonomično govedo. Zelena trava ljeti, sjeno zimi, Jedino je što treba bosanskim bušama, autohtonoj vrsti goveda koja je danas ugrožena vrsta.




Budite prvi koji će komentirati

Ostavite odgovor

Vaša e-adresa neće biti objavljena.


*