Sova kao kućni ljubimac

Sova

Ovako umiljato i čudno stvorenje važi za jednu od najpametnijih životinja. Na svijetu postoji 216 vrsta sova, veličine su od 10 cm pa do 70 cm.

Sova je noćna ptica grabljivica, koja većinom živi samotan život. Uglavnom se hrane sitnim sisavcima, pticama i insektima, a poneke love i ribu. Let im je nečujan zbog posebne strukture perja, a kod lova se oslanja na tihi let, nevidljivost i efekt iznenađenja. Polaže od 2-12 jaja, ovisno o vrsti, ne grade gnijezda, nego obitavaju u šupljinama drveća, tavanima, špiljama..

Ukratko o sovama

Građa

Za sove je karakterističan okruglast izgled i uspravno držanje. U odnosu na ostatak tijela, glava im je izuzetno velika. Na njoj se ističu velike, prema naprijed smještene oči, okružene u većine sova vijencem radijalno postavljenih pera, tzv. “licem”. Kljun je kratak i kukast, slabo se ističe između perja. Krila su u većine sova relativno velika i zaobljena. Duža su u onih sova koje love na otvorenim područjima. U većine vrsta rep je kratak. Noge su snažne, a obično su perjem pokriveni čak i prsti. Kandže su snažne, duge i zakrivljene, prilagođene za hvatanje i usmrćivanje plijena.

Ruho sova je gusto i meko, te se doimaju mnogo težim nego to zapravo jesu. Obojenost je neugledna, prilagođena staništu u kojem sova obitava, što omogućuje da danju ostane nezamijećena na svom odmorištu. Sove šumskih staništa su obično tamnije, smeđih ili sivih tonova, dok su one otvorenih staništa svjetlije. Po vanjskom izgledu mužjaci i ženke ne mogu se razlikovati, ali u većine vrsta ženke su krupnije i teže od mužjaka.

Let

Sove lete nečujno. Ova vrlo važna prilagodba znatno doprinosi efikasnosti lova u mraku – omogućava sovama slušanje pokreta plijena i precizno usmjeravanje napada, kao i neopaženo približavanje plijenu. Leđna i repna pera imaju specifične resaste rubove koji smanjuju zvučne vrtloge i time gotovo posve prigušuju zvuk koji nastaje pri letu. Velika površina krila omogućuje sovama let polaganim zamasima krila što dodatno stišava njihov let.

Noge i prsti u većine sova pokriveni su perjem, što im pomaže da stišaju prilazak prilikom obrušavanja. Ujedno, ova pera griju noge i služe kao zaštita od mogućih ujeda plijena.

Vid

Oko sove je vrlo veliko i izduženo, a rožnica i leća jako su uvećane. Zadebljala rožnica najvjerojatnije služi kao dodatna leća. Mrežnica i leća smještene su vrlo blizu. Slika je stoga manje disperzna i jasnija je. Mrežnica sova sadrži vrlo mnogo osjetilnih stanica u obliku štapića, jako osjetljivih na svjetlo. Udio čunjića, a to su stanice koje su osjetljive na boje i daju oštrinu slici, mnogo je manji. Kod ptica koje su uglavnom aktivne danju. npr. sokolovki, upravo je suprotno. Ljudi često misle da za danje svjetlosti sove vide slabo ili su čak slijepe. Međutim, vid sova danju je odličan – gotovo tako dobar kao i vid čovjeka. Štoviše, neke sove, npr. močvarna sova, pretežno i love pri dnevnom svjetlu. Iako su oči sova vrlo osjetljive na svjetlost, mišići šarenice su snažni i zjenice vrlo brzo mijenjaju veličinu – šire se u mraku a sužavaju pri svjetlu, regulirajući količinu svjetla koja ulazi u oko. Većina sova tokom dana se odmara i pri tome zatvara oči – od tuda dojam “zasljepljenosti” pri dnevnom svjetlu.

Oči sova usmjerene su gotovo posve prema naprijed. Vidokrug tako položenih očiju djelomično se preklapa stvarajući, slično kao i u čovjeka, tzv. binokularnu sliku. Binokularni vid omogućava sovama preciznu procjenu udaljenosti, što je od vitalne važnosti kod hvatanja plijena.

Zbog veličine i grade sove ne mogu pokretati oči unutar očnih duplji. To je nadomješteno izuzetno pokretnim vratom, koji im omogućuje da okreću glavu i do 27O stepeni. Stoga sove mogu okrenuti glavu na leđnu stranu i gledati i ravno iza sebe!

Osjetila vida i sluha u sova su izuzetno dobro razvijena. Eksperimenti su pokazali da neke vrsta sova mogu i u potpunom mraku, oslanjajući se samo na osjetilo sluha, pronaći i uhvatiti plijen. No unatoč tome, sove koje izgube vid ne mogu preživjeti u prirodi. U normalnim uvijetima sova se služi s oba osjetila – jedno nadopunjuje drugo, ovisno o situaciji.

Velikim i vrlo osjetljivim očima sove iskorištavaju najmanje količine svjetla, što im omogućuje da vide u mraku. Međutim, kao ni druga stvorenja, ni sove ne mogu vidjeti u potpunom mraku. No, on rijetko, ako uopće i postoji u prirodi. Gotovo uvijek. Čak i u uvjetima koje čovjek doživljava kao potpuni mrak, postoji nešto nešto svjetla.

Specifična grada oka omogućuje sovi hvatanje i najmanjih količina svjetla, a snažne leće koncentriraju to svjetlo na osjetljivu mrežnicu.

Sluh

Sove imaju najbolji sluh od svih ptica, a njihove uši predstavljaju vjerojatno vrhunac razvoja slušnog aparata u životinjskom svijetu.

Unutarnje uho vrlo je veliko, a slušna regija u mozgu sova ima mnogo više živčanih stanica nego u drugih ptica odgovarajuće veličine.

Ušni otvori su skriveni u perju, vrlo su veliki i najčešće smješteni asimetrično sa strane glave. Zvuk kojeg proizvodi plijen, dopire stoga u jedno uho djelić vremena kasnije nego u drugo, a to olakšava precizno utvrđivanje njegovog položaja.

Sove nemaju vanjskih ušiju. No, vijenac radijalnih pera tvori široko “lice” koje prikuplja zvučne valove na isti način kao vanjske usne školjke i usmjeruje ih do bubnjića unutar lubanje.

Pernati čuperci na vrhu glave nalik ušima, zamjetni u nekih vrsta, npr. u ćuka i ušare, nemaju ništa sa sluhom. Precizna uloga ovih čuperaka nije poznata, najvjerojatnije se sove njima služe da bi iskazale različita raspoloženja.

Ishrana

Sove su grabežljive! Najčešće se hrane sitnim sisavcima, uglavnom glodavcima i rovkama, ali love i ptice, vodozemce, gmazove, kukce, gujavice i slično. Sitnije vrste sova. npr. ćukovi, uglavnom se hrane kukcima.

U većine sova ishrana je vrlo raznolika, a udio pojedinog plijena u ishrani ovisi o njegovoj gustoći u staništu – najčešći je onaj koji je najbrojniji i time dostupniji. Međutim, postoje i izuzeci. Na primjer, sove ribarice (rod Ketupa) koje nastanjuju područja južne i istočne Azije gotovo se isključivo hrane ribom. Zbog toga imaju duge, gole noge prilagođene za hvatanje plijena u vodi. I neke europske sove pokazuju specijalizaciju u ishrani. Na primjer, sova močvarica uglavnom se hrani voluharicama. U godinama kada je brojnost ovih glodavaca niska, one sele u druge, voluharicama bogatije krajeve. Sove hvataju i usmrćuju plijen snažnim kandžama.

Kao ni ostale ptice, sove nemaju zube i ne mogu sažvakati hranu. Stoga manje životinje gutaju cijele, a veće trgaju na dijelove koje mogu progutati. Na ovaj način uz meso progutaju i ostale, neprobavljive dijelove plijena: kosti, dlaku, perje, hitinski oklop i dr. Ovi ostaci formiraju gusto umotane grudice, tzv. gvalice. a jednom ili dvaput dnevno izbacuju ih kroz usta.

Gvalice ne izbacuju samo sove već i mnoge druge vrste ptica: sokolovke, ćurlini. vodomari, vrane i dr.

Gvalice sova nalikuju gvalicama sokolovki. ali su mnogo “bogatije” kostima. Naime, želučani sokovi sova ne sadrže dovoljnu količinu solne kiseline koja bi razgradila tvrde dijelove i najveći dio skeleta plijena ostaje nerazgrađen.

Gvalice sova su vrijedan izvor podataka. Analizom sadržaja gvalica može se mnogo naučiti, ne samo o ishrani pojedinih vrsta sova, nego i o plijenu kojim se hrane. Gvalice se razlikuju po obliku, veličini i strukturi i često možemo odrediti od koje vrste potječu. No, pri sakupljanju gvalica moramo biti pažljivi – iako su najčešće izgled i veličina gvalica karakteristični za pojedinu vrstu sova, sadržaj može znatno utjecati na ovaj tipičan izgled i ponekad ne možemo biti sigurni kojoj sovi pronađena gvalica pripada.

Mladunci sova utina namjerno izlaze iz gnjezda početkom proljeća. Često ih bude više od 4 i gnjezda znaju da budu tijesna. Male sove nespretno prve korake vježbaju na granama pa se često dešava da sa njih padnu. Pokušavaju da se ponovo popnu do gnjezda koristeći kljun i kandže. Međutim, u gradskim sredinama stabla su uglavnom glatka, nema podrasta i grane su visoke, pa malenim sovama često ne polazi za rukom da se “vrate kući”. Ukoliko primjetite sovu kojoj treba pomoć, evo šta bi trebalo da uradite!

Mladunci sove kada padnu iz gnjezda uglavnom stradaju kada ih ščepaju napušteni psi i mačke.

Kada nađu mladunce sove ljudi uglavnom pomisle da su napušteni, pa ih preuzimaju i probaju sami da ih othrane. Najveći broj ljudi nema dovoljno iskustva i ne zna koja je adekvatna hrana za sovice. Sove su grabljivice koje se uglavnom hrane glodarima (miševi, voluharice, pacovi, puhovi). Njima treba upravo takva hrana, a ljudi to gotovo nikada ne mogu da obezbijede.

Ipak najbolje je mlade sove popeti na prve grane nekog razgranatog drveta, na lokaciji gdje su pronađene.

Roditelji su uvijek negdje blizu, na samo par metara. Mnogi ljudi nisu dobri posmatrači prirode i to ne mogu da primijete. Dakle, sovicu treba popeti na stablo van domašaja drugih ljudi, pasa i mačaka i sačekati da krene sama da se penje ka vrhu krošnje. To je najbolje uraditi u kasnim popodnevnim satima, jer bi trebalo da već oko 19 časova počnu da se oglašavaju i dozivaju roditelje. Na taj način daće im do znanja da su gladne i gdje se nalaze.

Poslije toga priroda sve uradi sama…

Filmski serijal Harry Potter privukao je medijsku pažnju na sove kao kućne ljubimce. Harry Potter ima Sniježnu sovu koji vodi s Hogwartsom i to je izazvalo je zanimanje za sove. Ovi primjeri potiču ljude da misle da se sove mogu lagano držati i da su prihvatljivi kućni ljubimci.

Iako to može biti prilično uobičajeno i ugodno imati papigu za kućne ljubimce, isto ne mora nužno vrijediti za životinjsku pticu.

Sova kao ljubimac

Sove ne govore, noću su najaktivnije i jedu cijelu hranu. Sve ove osobine čine sovu jedinstvenim i nekonvencionalnim ljubimcem. Sove su iznimno pametne ptice, često povezane s mudrošću u zapadnoj kulturi. One su obično osamljene i nisu poznate kao životinje koje iskazuju ljubav prema drugima ili ljudima.

U zatočeništvu, sove se obično hrane cijelim, živim ili mrtvim miševima, štakorima, pilićima i drugim životinjama.

Raznovrsna prehrana je važna za održavanje zdrave jedinke, čineći je teškom za pravilno držanje sova kao kućnog ljubimca. Ova prehrana je nešto što potencijalni vlasnici kućnih ljubimaca sova moraju biti svjesni i moraju razmotriti logistiku kako planiraju hraniti svoju sovu. Iako ovi detalji nikada nisu raspravljeni u holivudskim filmovima, oni su neophodni za njegu i dobrobit sova.

Kratke činjenice koje smo gore naveli su odlika sova koje se terbaju uzeti u obzir i predvidjeti, ukoliko želite sovu za kućnog ljubimca. Ukoliko se bilo koja od navedenih činjenica čini kao nedostižna u njezi sova najbolje je da razmislite o drugom kućnom ljubimcu.




Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*