Tuke mogu biti zabavne, profitabilan dodatak maloj farmi ili domaćinstvu. One se obično uzgajaju za meso, koje sadrži veliki procenat bjelančevina, prosječno 30 – 34%. Takođe, sadrži sve esencijalne aminokiseline neophodne ljudskom organizmu, veliki procenat vitamina B, amaliprocenat masti, zbog čega je veoma pogodno za dijetetsku ishranu. Prije nego što odlučite dodati tuke na svoju farmu, ovdje su osnove za njihovo podizanje na pravi način.
Jesu li tuke pravi izbor za vašu farmu?
Ovo je definitivno prvo pitanje koje treba postaviti. Ako ste uzgajali piliće za jaja ili meso , sa tukama je slično – ali zahtjevaju mnogo više pažnje osobito dok su tučići mali zbog svoje preosjetljivosti. Dovoljno je da male tučiće pustimo u rosnu travu ili da ih napolju uhvati kiša pa da ih velik broj ugine. Osjetljiviji su od pilića na neodgovarajuću temperaturu, vlagu, propuh, buku i druge štetne uvjete.
Ta osjetljivost traje do tzv. “bobičanja”, koje obično dolazi kad je tučićima oko 8 nedjelja . Tada tučići izgube na glavi pahuljicu i dobiju za tuke karakteristične crvene, bijele i plave bobice od kože. Nakon tog perioda tučići su veoma otporni. Taj problem neiskusni proizvođači mogu riješti kupovinom tučića od 2 meseca koji su se već “izbobali”.
Odabir
Za razliku od kokošaka, kod kojih je rasni sastav raznovrstan i mnogobrojan, kod tuka broj rasa (hibrida) je znatno manji. Postoje sledeće rase tuka: domaća ćurka, bronzasta tuka, širokoprsna bijela tuka, bijela holandska (virdžinijska) tuka, beltsvilskatuka, norfolška crna tuka.
Što se tiče intenzivnog, brojlerskog tova treba uzimati tučiće visokoproizvodnih međulinijskih hibrida koje obilježava brzi rast, mali utrošak hrane za kilogram prirasta, odlična kakvoća trupa, bijelo perje i niska smrtnost. Vrijeme tova može biti različito, ovisno o tipu hibrida (laki, srednje teški i teški) i željenoj tjelesnoj masi tuka za klanje. Najčešće se tučići tove 13 – 16 sedmica, tj. do tjelesne mase 6 – 9 kg, jer današnje tržište najviše traži tuke – brojlere žive mase 4 -6 kg.
Hranjenje
Učenjem kako hraniti i uzgajati svoje tučiće na ispravan način može spriječiti puno problema, kao i uštedjeti dosta novac za hranu. Utrošak hrane ovisi o hibridu tučića i uvjetima smještaja. U intenzivnome tovu tučiće treba hraniti po volji, potpunim krmnim smjesama. Tijekom prvih dana tova hrana se tučićima daje u plitkim tanjurima ili na papirnatim podlošcima, a nakon toga u visećim automatskim hranilicama.
Prvih nekoliko dana tučići se napajaju iz malih plastičnih pojilica zapremine oko 5 litara, a poslije iz automatskih visećih plastičnih pojilica. Voda mora biti kemijski i bakteriološki ispravna, a kod sasvim malih tučića i temperirana na 10°C. Svako grlo do dobi oko 14 sedmica popije u prosjeku oko 19,5 litara vode.
Smještaj
Osnovni uvjeti koji moraju biti zadovoljeni za gajenje tučića jesu suhoća, provjetrenost, obezbjeđenje potrebne temperature i vlažnosti vazduha, osvjetljavanje i besprijekorna čistoća. Za prostirku se koristi piljavina od mekog neimpregniranog drveta, pšenična ili ražana slama, ljuske suncokreta, bundeve i slični materijali koji dobro upijaju vlagu.
Za razliku od pilića, tučići prvih dana zahtjevaju znatno višu temperaturu, pa ovisno od dobi tučića potrebno je osigurati slijedeće temperature : u 1. nedelji 35– 38°C, u 2. nedelji 32 – 35°C, u 3. nedelji 29 – 23°C, u 4. nedelji 26 – 28°C, u 5. nedelji 23 – 25°C, u 6. nedelji i nadalje 20 – 22°C. Najpovoljnija vlažnost zraka u peradnjaku je 65 – 75%.
Na kraju, treba istaći da se posljednih godina javlja veliko interesovanje, jer su mnogi uočili da je tov tuka profitabilan posao.
Ipak, ne treba zaboraviti činjenicu, da brojni stručnjaci iz oblasti peradarstva smatraju da je tov tučića najsloženija i najdelikatnija tehnologija u oblasti peradarstva. U praksi, se zato često dešavaju propusti i greške koje dovode do velikih gubitaka.
Leave a Reply