Bosanska buša

Bosanska buša ili kako se ranije u nekim krajevima nazivala Domarac, je balkansko, kratkorožno, primitivno goveda (Bos brachyceros europeus). Osim u Bosni i Hercegovini, buša se još uzgaja u Albaniji, Srbiji, Hrvatskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Makedoniji, Kosovu.

Međutim,uvođenjem specijalizovanih rasa izgubio se interes za gajenje buše prvenstveno zbog izuzetno malih proizvodnih karakteristika. Nekad je skoro svaka kuća na selu širom BiH imala bušu. Danas, rijetko koja, a veća stada su samo na dvije farme. U Širokom Brijegu i na Manjači, gdje je svega tridesetak grla. Koliko tačno ovih goveda ima u BiH, nije poznato.

Izgled

Obzirom na uzrast, buša je u odnosu na europske plemenite pasmine, sitno govedo. Ona spada u skupinu jednobojnih goveda. Nalazimo smeđe, sive, crne, žućkasto-crvene i plave buše.  Pri čemu na određenim lokalitetima dominiraju pojedini varijeteti pa se govori o sojevima. Tako je crni soj rasprostranjen u Makedoniji, crveni soj na Kosovu, sivi soj u Bosni i Hercegovini, plavi soj u Polimlju.

Glava buše je mala, duguljasta sa kratkim i tankim rogovima. Vrat je dug,pljosnat i slabo vezan s grebenom. Leđa su srednje dužine, i slabo mišićava. Vime je kratko, plitko, malo, ali ima pravilan oblik. Prednje noge imaju pravilan stav, a stražnje u većini slučajeva “iksast” (kravlji) stav nogu. Papci su čvrsti i tamno pigmentirani. Koža je elastična, tanka i mehka, ali ima i znatan broj grla sa grubom i debelom kožom.

Proizvodne karakteristike

Po proizvodnom tipu, buša spada u kombinovane rase goveda  kao mliječno-tovno-radni tip. Tjelesna masa odraslih buša kreće se od 150- 300 kg, a ima primjera gdje dostignu težinu i preko 320 kg. Telad su prosječne tjelesne mase 12-20 kg, sa trideset dana 30 kg, sa šest mjeseci 80-90 kg, a junad sa 1 godinom 100-150 kg. Kod krava život prosječno traje 10-12 godina i za to vrijeme otele 8-10 teladi. Bikovi počinju da se koriste za priplod u uzrastu od 18 mjeseci i obično se koriste 7-8 godina.

Tovna sposobnost buše je, zbog kasne dozrelosti i nedovoljne ishrane koncentratima i kvalitetnim sjenom, dosta skromna. Randman ili udio čistog mesa nakon klanja se kreće u prosjeku kod krava 41,5%, a kod volova 45,5%, kod utovljenih bikova randman se kreće od 52-55 %.

Mliječnost buše je relativno niska, uglavnom, zbog slabe ishrane, prosječna mliječnost je relativna i kreće se u rasponu od 1.000 – 2.000 litara po laktaciji, sa oko 4 % mliječne masti. Međutim, utvrđeno je da se količina dobijenog mlijeka može, obilnijom ishranom koncentratima i lucerkinim sijenom, znatno poboljšati i čak udvostručiti. Ova pojava nam govori da buša ima genetski potencijal za mnogo veću proizvodnju mlijeka.

Čvrsta je, žilava i otporna na bolesti, pa je idealno govedo za ekstenzivan uzgoj u krajevima siromašnima pašom. Ona vrlo rijetko oboljeva od tuberkuloze i znatno je otpornija od plemenitih pasmina goveda na bolesti: antraks, šuštavac, slinavku i šap, itd.

Zaljubljenici u ovo govedo tvrde: nipošto se ne može reći da je buša neekonomično govedo. Zelena trava ljeti, sjeno zimi, Jedino je što treba bosanskim bušama, autohtonoj vrsti goveda koja je danas ugrožena vrsta.