Bosanski oštrodlaki gonič – Barak

Bosansko-hercegovačke autohtone pasmine pasa, prvenstveno namijenjene lovu. Kazališta su prethodno vodila poput keltskog psa, ilirskog psa i bosanske vojarne. Barak je jak pas s dugom i češljanom kosom, dugim i srednjim glavama, izraženim i debelim obrvama.

Visina psa je 46-56 cm, a duljina trupa je veća od visine grebena za 10%. Težina iznosi 16-24 kg. Njegove osnovne boje su pšenice žute, žućkaste, zemljani i tamnosive. Na psu su česte bijele površine, a osnovne boje mogu se kombinirati.

Glavne karakteristike pasa su temperament, hrabrost i upornost, vrlo dobar karakter, otporan i otežan u teškim uvjetima lova. planine. Osim lova, koristi se i kao čuvar pasa. Pasmina je registrirana u FCI (Međunarodna kinološka federacija) u VI FCI grupi, odjeljak II, a unesena pod brojem 155 uz primjenjivi standard objavljen 15. siječnja 1973. godine.

Uslijed ratnih dešavanja brojno stanje pasmine je smanjeno. U Bosni postoji izreka: “Dobar barak – sto dukata!” U prošlosti bio je lovački pas bosanskih plemića.

Kada je riječ o baraku, u orijentalnom pismu postoje pisani dokumenti i na jeziku gdje je opisan kao pas oštar ili dugodlakan pas. U lovnom listu br. 12. od 1998 istaknuti prof. dr. Avdo Sofradija sažima nekoliko tema o bosanskim kerama, au ovom broju bavi se bosanskom mjedenom kera, citiranjem literature, tj. prema knjizi o Basan kerama, koji je napisao austrijski časnik u službi Franje Franca Lasca.

Laska je detaljno opisao te pse i vršio mjerenja pasa u raznim okruzima u bosni. Oštrodlakog kera nazivao je bosanski kostrušavi ker. Laska navodi da su turci nazivali barak (što je srodno sa nazivom brakirac) dakle gonič, a na arapskom jeziku barak doslovce znaći munja. Laska kao dokaz podastire pisani dokument o baraku iz 1683. godine i sam Laska (koji je u Bosni prakticirao lov) opisuje barake kao hrabre, tvrde i pouzdane goniče.

Prof. A. Sofrađija također navodi da riječ “bar” označava vrstu prohe, koja spada u floru balkanskog poluostrva, Laska u svojim opisima (bosanskog kostrušavog kera) između ostalog navodi kod jedinki i znatno prisustvo bijele boje dlake, što nije osobina baraka obzirom na važeći standard.

U svim tipovima obojenosti od žutih, crvenih, zelenjih, crveno žutih, crveno smeđih, bijelih sa crvenim ili žutim pločama i kerovi boje suhog lišća kao i trobojni kerovi. Laska je izmjerio 386 kostrušavih kerova, zanimljivo je da je laska posebno opisao i postojanje dugodlakih kerova (sličnih španijelima).Poslije ratnih zbivanja u BiH se organizovano započelo sa revitalizacijom ove zahvalne pasmine, fenotipski ugrožena, desetkovana ratom ova pasmina je bila u nezavidnom položaju. 1998. godine u vitezu kinološka sekcija “BARAK”, Lovna organizacija “Kruščica” Vitez organizira reviju Braka.

Od postojećih pasa počinje ozbiljan pristup intenzivnijem uzgoju, 2002. g. u proljeće u Vitezu se osniva Kinološki klub “Bosanski oštrodlaki gonič – Barak”. Može se reći da je ovaj klub napravio prekretnicu u opstojnosti ove pasmine, 2003. godine Bosanski kinološki savez je finansirao organizaciju projekta prezentacije baraka na svjetskoj kinološkoj sceni i uputio (tada na izložbama najuspješniju ženku i mužjaka) u Dortmund u Njemačku na svjetski šampionat, što je prvo predstavljanje baraka svjetskoj kinološkoj javnosti. Astra vitežanska iz Viteza i Bari od Zahirovića iz Srebrenika ponijeli su titule svjetskih šampiona.