Šarplaninac je najpoznatija rasa pasa koja je nastala na prostorima bivše Jugoslavije, a ime su dobili po Šar planini koja se nalazi u južnoj Srbiji, odnosno na Kosovu i Metohiji i sjevernoj Makedoniji.
Rasa je registrovana kod (FCI) 1939. godine pod imenom ilirski ovčar. Godine 1957. na zahtjev tadašnjeg Jugoslovenskog kinološkog saveza, Međunarodna kinološka federacija (FCI) šarplanince je priznala kao posebnu pasminu, službenog naziva jugoslavenski ovčarski pas – šarplaninac.
Osobine i temperament
Šarplaninac pripada grupi pastirskih pasa namjenjen za čuvanje stoke i imovine, i važi za veoma inteligentnog i mirnog psa koji su odani i vjerni svojim vlasnicima. Jedan je od najhrabrijih pasa pa tako napada čak znatno veće od sebe, uopće se ne plaše vukova, naprotiv čak su ih i napadali.
Što se temperamenta tiče uglavnom zavisi od toga kako je pas odgajan, od okoline, ali u principu ovo su psi dobre naravi veoma mirni ali i veoma agresivini ako to od njih situacija zahtjeva. Dosta je tvrdoglav pas koji misli svojom glavom i većinu stvari radi instiktivno.
On će savršeno dobro shvatiti što se od njega traži, ali to neće uraditi ako ne smatra da je potrebno. Ono sto jednom nauči pamti cjeli život. Za posao čuvara ga nije potrebno obučavati, jer to šarplaninac nosi u genima.
Eksterijer
Snažan, dobro povezan pas, iznad srednjeg rasta, u cjelini skladne građe koja im daje izvjesnu dozu elegancije i otmenosti prilikom hoda. Prekriven je dugom, gustom i dosta grubom dlakom, od bijele do tamnomrke pa skoro crne boje.
Prosječna visina mužijaka iznosi od 66 do 80 centimetara, dok se kod ženki kreće od 65 do 72 cm. Što se tiče njihove težine, muški pripadnici ove rase teže od 40 do 60 kilograma,a ženke od 55-70 kg. Životni vjek im je u prosjeku 12 godina, iako postoje slučajevi u kojima je potvrđeno da šarplaninci mogu živjeti i duže.
Ishrana
Šarplaninac je skroman pas u pogledu ishrane – jede malo u poređenju sa svojom veličinom. Nije probirljiv što ne znači da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vrijeme razvoja. U periodu razvoja šteneta (sve do nekih 12-15 mjeseci) potrebno je strogo voditi računa da ishrana bude uravnotežena (izbalansirana) i da obiluje svim materijama koje su mu potrebne, za inače buran razvoj.
U tom periodu ga takođe treba štedjeti od jakih napora i pružiti mu što više igre i odmora kako bi se maksimalno razvio u fizičkom i emotivnom smislu. Kao i sve krupne rase pasa, kasno sazrijeva tako da je tek sa dvije godine potpuno formiran.
Pas je životinja iz porodice mesoždera pa mu i osnovna hrana treba biti meso. Medjutim, pas je vremenom pored čovjeka počeo da djeli njegovu sudbinu u svemu pa i po pitanju hrane pa je samim tim na neki način postao svaštojed. Hrana sastavljena od namirnica koje i čovjek u većini slučajeva koristi psu ne može da škodi već mu samo koristi da pored mesa jede i mliječne proizvode, povrće i voće.
Najčešće bolesti
Šarplaninac je izuzetno zdrav i otporan pas ali koji ima neke nedostatke. Smeta mu pretjerano vruće vrijeme, kao i sparno vrijeme. Kako je ova pasmina nastala na planini i pretežno tamo žive prija im klima koja vlada na planinama odnosno hladnije vrijeme.
Što se tiče bolesti koji mogu dobiti bitno je istaći da je ovo jedna veoma zdrava rasa kod koje je jedino primjećeno da oboljevaju od displazije kukova.
Dresura
Već smo rekli da je ovo inteligentan, ali jako tvrdoglav pas tako da bi njegov vlasnik odmah na početku trebao pokazati autoritet. Lako i brzo se dresiraju ali treba istaći da je najbolje sa dresurom početi dok su još štenci, jednom kad odrastu njihovo dresiranje postaje teže.
Jednom kada nauče nikada ne zaboravljaju. Ako vam je to prvi pas naša preporuka je da ga obavezno upišete u neku školicu za pse, gdje će vam objasniti kako se nositi s njihovim karakterom.
Leave a Reply